Nekada su začini bili poštovani kao dragecenost, dostojna careva i kraljeva. Zbog začina su osvajani novi kopneni i morski putevi, a bili su korišćeni kao jedinica mere, kao novac, dodatak hrani ili kao lek.
Veliki broj ljudi je začinima pridavao magijsku moć, bilo da iniciraju ljubav ili odvraćaju loše duhove. Kada su opisivali raj, srednjovekovni pisci su ga opisivali kao mesto koje miriše na cimet, muskatni oraščić, đumbir ili karanfilić.
Jela mogu da se spremaju i bez začina, ali njihovim korišćenjem pripremanje hrane postaje kulinarska umetnost. Sveži, sušeni, seckani, rendani, izdrobljeni, tučeni, mleveni, začini poboljšavaju ukus, miris, izgled i boju hrane, uspešno spajajući one priozvode koji se retko spajaju.
Većina poznatih svetskih kuhinja, kao što su francuska, italijanska, kineska, indijska, arapska, svoj karakteristični ukus su zasnovanle na začinima, tačnije kombinacijom više začina.
MIROĐIJA
U prošlosti se mirođija smatrala lekom i zbog toga se gajila u drevnom Egiptu, Grčkoj i Rimu. Ova biljka, koja potiče iz Evrope, bila je masovno odgajana i to manje u prehrambene svrhe, a više za pripremanje ljubavnih napitaka, za pravljenje magijskih napitaka i zaštite od uroka.
Ovo začinsko bilje sadrži, pored mirisa i ukusa, mnoge vredne sastojke. U 100 gr mirođije ima 70 mg vitamina C, mnogo više nego u pomorandži i limunu… Nego, da li biste pojeli 100 gr ovih listova umesto jedne pomorandže?! Mirođija sadrži beta-karotin, kalcijum, magnezijum i gvožđe.
Igličasti listovi i stabljike mirođije su mnogo aromatični, slatkasti i pomalo gorki. Mirođija se koristi sveža, ali i kao dodatak turšiji. U Evropi i Severnoj Americi popularno je sirće sa mirođijom. Osim što je neizostavan deo prilikom pripremanja čorbi, mirođija se koristi i prilikom pripremanja soseva za ribu i rakove, potom i za variva (grašak, karfiol), za ražene hlebove i za kolače.
BOSILJAK
Postoji nekoliko različitih vrsta bosiljka: mediteranski, afrički, tajlandski. Ime potiče od grčke reči basileus- kralj.
Bosiljak je snažnog, karakterističnog mirisa, koji ne liči ni na jedan drugi začin ako se zanemari slaba mirisna jačina karanfilića. Mediteranski bosiljak je jedan od najprijatnijih začina. Mnogo se koristi u ovom regionu, a naročito u Italiji, gde se često kori-sti za pripremu soseva u kombinaciji sa paradajzom, kiselim maslinkama, lukom, a ređe u jelima sa mesom.
Listovi bosiljka se seku, istuku i kidaju, pa se stave na pripremljeno jelo ili salatu. Dodaje se jelima sa pasuljem, paradajzom, pečenjima, kuvanom ribom, sosevima, picom, svežim salatama.
Bosiljak je mnogo popularan u Vijetnamu i Tajlandu. Indijci bosiljak malo koriste u gastronomiji, jer mu pripisuju religiozno značenje.
